Pokretne protetske radove pacijenti sami skidaju po potrebi u svrhu održavanja oralne higijene.  Njihova najveća prednost je jednostavno održavanje i veoma brza reparatura u slučaju oštećenja same protetske nadoknade (zuba).

Ovakvu vrstu radova,moguće je uraditi na 2 ili više implantata.

Najčešće se rade totalne ili parcijalne proteze koje se retiniraju pomoću implantata i veznog elemente (equator,locator ili kugla). Pritisak žvakanja se prenosi na sluzokožu usne duplje a implanti u ovom slučaju samo stabilizuju (retiniraju) protezu tj. sprečavaju njeno ispadanje iz usta.

Druga vrsta radova koju pacijenti sami skidaju su takozvani radovi“na Prečku“. Najveća prednost ovih radova je lako održavanje oralne higijene i jednostavna reparatura u slučaju oštećenja a pritisak žvakanja se putem prečke prenosi na implante i kost,što daje komforan i prirodan osjećaj žvakanja. Na ovaj način se postiže i najbolja estetika naročito kod neravnomjernog gubitka vilične kosti. Ova vrsta rada je ujedno i načešći način zbrinjavanja bezubosti kod pacijanata u Evropskim zemljama. Eventualne komplikacije se najbrže riješavaju a ove vrste radova podnose čak i gubitak pojedinih implantata. Ovakva vrsta rada zahtijeva veći broj implantata.

Prednost ove vrste radova je mogućnost “skidanja” protetskog dijela (zuba) ali samo od strane stomatologa. Ovi radovi su poznati i kao protetski radovi”na šraf”(screw retained).

Pacijent nije u mogućnosti da sam skida “zube” što donekle otežava održavanje oralne higijene. Stomatolog periodično skida ovu vrstu rada i riješava evenutalno nastale probleme bilo da se radi o problemima s implantima ili da se radi o oštećenju protetskog dijela(zuba).

Kod nas najzastupljenija vrsta radova, zbog jednostavnosti izrade ali i zbog cijene protetskog rada.

Pacijentima u startu pružaju i najveći komfor ali je riješavanje eventualno nastalih problema ujedno i najkomplikovanije i veoma često vodi do uništavanja kompletnog rada i izrade novog.

U principu ova vrsta rada je najsličnija cementiranim mostovima na prirodnim brušenim zubima.

Za razliku od većine oralno-hirurških intervencija,ugradnja implantata je bezbolan proces. Izuzetno je rijetka pojava da pacijenti i nakon ugradnje i prestanka dejstva anestezije,prijavljuju bol ili nelagodu bilo koje vrste.

Od izuzetnog je značaja rashlađivanje operativnog polja(preko kože lica)hladnim oblogama. Time se smanjuje postoperativni otok,umanjuje se mogućnost krvarenja kao i mogućnost naknadne pojave bola. U većini slučajeva dovoljna je jedna tableta analgetika nakon prestanka dejstva anestezije  a nije rijetkost da nema potrebe ni za kakvim medikamentima  koji ublažavaju bol tzv.(pain killerima).

Veoma je značajno naglasiti da se operativno polje i sami šavovi(konci) moraju prati mekanim četkicama za zube,radi bržeg zarastanja i sprečavanje nakupljanja hrane u operativnom polju.

Implantati se ugrađuju skoro u svim slučajevima gdje ne postoje medicinske kontraindikacije a postoji potreba za nadoknadom jednog ili više zuba. Najčešće se pomoću implantata riješavaju slučajevi totalne bezubosti.

Prednost nadoknade zuba dentalnim implantatima je ta što nije potebno „dirati“ okolne zube,u slučaju parcijalne bezubosti kao i izbjegavanje preprotetske pripreme na mekim tkivim kod totalne bezubosti. Implanti pružaju komfor i pacijenti ih uglavnom veoma rado prihvataju i lako se navikavaju. Čak i u slučajevima komplikacija veoma rijetko se javlja bol na mjestu zapaljenja osim ako se ne radi o terminalnom stadijumu gubitka implantata.

Nedostaci implantološke terapije su nemogućnost primjene kod nekih sistemskih oboljenja u organizmu kao i enormni gubitak vilične kosti gdje ugradnja implantata zahtijeva i nadoknadu izgubljene kosti.

Veoma je važno naglasiti da nijedna implantološka terapija NE GARANTUJE DOŽIVOTNI USPIJEH. Koristeći zdrav razum lako je zaključiti da ako organizam nije uspio da „zadrži“ vlastite zube u viličnim kostima,da su šanse da zadrži strano tijelo(u ovom slučaju dentalni implant)minimalne,gotovo nemoguće.

Garancija se može odnositi na sam implantat koji je izrađen od legure titanijuma i kao takav je gotovo neuništiv ali garantovati doživotni uspijeh cijelokupne terapije u najmanju ruku je neozbiljno. Uspijeh implantološke terapije se mjeri na osnovu „preživljvanja“ implantata u viličnim kostima na PETOGODIŠNJEM periodu. Uspijeh ove terapije u prvih pet godina je uglavnom preko 95% u zavisnosti od mnogo faktora a koji se odnose na broj ugrađenih implantata,vrstu protetskog rada,održavanja oralne higijene,kvaliteta i kvantiteta preostale kosti itd…

Zbog svega navedenog „garantovanje“ za uspijeh cijelokupne implantološke terapije do 5 godina ima smisla. Svaka garancija koja se odnosi na duži period je samo u domenu nagađanja „uprkos“ statističim podacima na globalnom nivou. Međutim nisu rijetke situacije da implanti „traju“ i preko 10 ili 15 godina uz perfektnu oralnu higijenu i redovne kontrole.

Bez besprekornog održavanja oralne higijene,implantološka terapija nema smisla. Loša higijena je faktor broj 1 koji dovodi do gubitka implantata.  Zbog toga je neophodno započeti sa održavanjem perfektne oralne higijene već prvi dan nakon ugradnje implantata.

U održavanju oralne higijene koriste se mehanička i hemijska sredstva. Četkica za zube,zubni konac,interdentalne četkice,water jet aparati,rastvori na bazi chlor hexidina itd…

Detaljne instrukcije daje stomatolg prije i poslije implantološke terapije

Prije svakog početka implantološke terapije neophodno je obaviti pregled trenutnog stanja raspoložive kosti,preostalih zuba kao i uvid u opšte stanje pacijenta.

Sledeća dijagnostička metoda je 3D snimak viličnih kostiju(CBCT snimak) pomoću kojeg se dobijaju preciznije informacije o količini preostale kosti i u određenoj mjeri i o njenom kvalitetu.

Najsavremenija metoda analize raspoložive vilične kosti kao i analiza anatomskih struktura 3D CBCT snimak.

Nije rijetka situacija da se prije početka ugradnje implantata mora uraditi dodatna priprema u smislu povećavanja stepena uspijeha implatološke terapije.

Veoma je česta potreba za nadoknadom izgubljene kost vilične nekim od zamjenika kosti tzv.“vještačka kost“. Kao ozbiljna ustanova pratimo najsavremenije trendove u vođenoj regeneraciji kosti tzv.“GBR“,kao i primjenom faktora rasta dobivenih iz krvnih derivata vlastite krvi“ PRF“ (krv pacijenta uzima se neposredno prije same intervencije).

U nekim situacijama neophodno je i vertikalno obezbjeđivanje prostora za postavljanje implantata kao npr.u metodi podizanju poda sinusa tzv.“sinus lift“.